Pozdrav svim blogerima,Im back :D

Nekako mi se sad i svidja ova ludorija sa blogom. Sad i uživam u ovome. Komentarišem tudje blogove,čitam iskustva drugih ljudi,i njihove probleme. Čitam njihovu poeziju i njihovo vidjenje ovog sveta. Kao da sam otvorila prozor i sad osetim nove mirise. Vidim nove pejzaže. Dodirujem duše i srca,i vidim kroz tudje oči. Nekako je lep osećaj. I mislim da i sad i drugi imaju uvid u moj život,i moje stvari. Što je isto lepo.

 Mislim da je isto tako i u životu. Prvo ti je nekako čudno da pustiš ljude u svoje okruženje,pa se polako "otapaš"  i oslobadjaš. Ali ima caka. Nikad ne znaš koga puštaš u svoj život. Nekad se prosto za*ebeš i napraviš sebi frku. Kontaš sve je to bezazleno,a ni ne okreneš se:već si s*eban. E sad,da li to znači ne puštati nikog blizu,toliko blizu da može da te povredi? Hmm,ne bih baš rekla. Moraš rizikovati. Ko ne reskira,ne profitira. Mada ne može se ni tako baš to reći. Moraš biti smislen,i pažljiv. Ako ipak ne pustiš nekog,možeš propustiti priliku. Priliku da budeš voljen,i da voliš. Nije to samo u ljubavi. U igri je i prijateljstvo,posao,zabava... U život ne treba srljati,već bar malo promisliti pre oduke. 

Realno,ja i nisam baš taj tip. Tip koji će tri puta meriti pa preseći. Nekad srljam toliko da mi se zavrti u glavi od gluposti kojih napravim. A nekad... nekad i razmislim dobro pa napravim opet.. neku glupost. No i to je život. Moraš se sa svim i svačim izboriti kako znaš i umeš. Al ipak krajnji savet i prijateljski je: Uživaj kako znaš i umeš.

:)Live.